”Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.” (Ali-Imran, 164.)
Braćo i sestre, znajmo da kada bi nam sva dunjalučka šuma postala pera, a kada bi sva mora na svijetu postala tinta, ne bi mogli ispisati sve ono što naš Bog zna, ono što nam objavljuje, niti bi mogli sročiti suštinu svega.
Znajmo, braćo i sestre, da je naš mozak ograničen Božijom voljom i naređenjem, a nauka nam je za to dala i teoriju da čovjek koristi samo jednu desetinu svoga mozga. A i ovo 10% nam često ode u krivu stranu pa počnemo razmišljati o tome gdje je Bog, ko je Bog, šta je Bog, odakle poplave ako je Bog dobar i voli dobro, odakle kriminal, odakle ubistva, odakle ovoliko zla na dunjaluku, zašto da se klanjam nekom koga ne vidim i koga ne osjetim. Mnogo drugih pitanja prođu kroz ljudsku glavu kada počne koristiti samo ovo 10% mozga, ali nikako da dođemo do onog suštinskog pitanja: zašto sam ja stvoren, zašto sam ja odlikovan razumom, zašto starim, zašto prestajem funkcionisat i zašto umirem???
I baš zbog toga što smo ograničeni i ne redamo vitalne stvari po prioritetima, ne shvatamo pitanja života, Allah nam šalje odabranika svoga da nas uputi, da nas urazumi i da nas poduči. Rekli smo da je takvih odabranika bilo mnogo, kao što je Isa, a.s., odnosno Isus, kojeg danas katolici slave. Ali posljednji u tom lancu je bio miljenik Muhamed, s.a.v.s., o čijem životu i danas se moramo podučavati kako bi išli pravim putem.
Danas ćemo govoriti detaljnije o njegovim osobinama i nastojati shvatiti da samo kopriajući njegove osobine možemo očekivati nešto od svoga života.
U jednom od hadisa Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Moj Gospodar me je odgojio i uljepšao moj odgoj.” A u drugom hadisu on, s.a.v.s., također, kaže: ”Poslan sam da usavršim ‘mekarime ahlak’ –plemenitost i lijepe osobine kod ljudi.”
Tj. Muhamed, a.s., je bio “najljepše naravi”, bio je najbolje odgojen jer ga je Allah odgajao i upućivao iz razloga da nam bude svima vodić i smjernica u životu.
Enes ibn Malik, r.a., kaže: ”Služio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset godina i nikada mi nije rekao ni uh, nikada mi nije rekao za nešto što sam uradio: ‘Zašto si to uradio’, niti za nešto što nisam uradio: ‘Zašto to nisi uradio’. Bio je najljepšeg ahlaka od svih ljudi, a nikada nisam dotakao ništa mekše od ruke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti sam pomirisao ugodniji miris od mirisa njegovog, s.a.v.s., tijela.”
Pogledajte samo kako je naš Poslanik, a.s., vodio brigu o ljudima koji su radili za njega ili ljudima, koji su mu bili na usluzi. Jer je znao da kada čovjek i pogriješi, da mu je više služio nego što je pogriješio. A vidite danas svijeta i sličnih odnosa. Jedva čeka da šta pogriješiš da te grdi, a ne obazire se na stvari u kojima mu valjaš, a time naruši vaše odnose. Pogledajte samo kako se vlasnici kompanija ophode prema svojim radnicima. Kao prema robovima, a nakon toga ne treba ni očekivati da radnici budu bolji i ažurniji.
Prenosi Aiša, r.a., koja kaže: ”Jedne prilike kada sam bila kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., neki čovjek dođe i zatraži dozvolu da uđe kod njega, na to mi Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Loš li je čovjek Ibn Ašire’, i dozvoli mu da uđe. A kada ovaj uđe, Poslanik, s.a.v.s., sa njim porazgovara lijepim i blagim govorom. Kad čovjek izađe, ja mu rekoh: ‘O Allahov Poslaniče, ti za njega ono reče, a opet mu se ljubazno obrati?’
Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘O Aiša, zaista je od najgorih ljudi onaj kojeg se ljudi klone ili ostavljaju bojeći se njegovog zla.”’
Samo kada bi nam ovaj hadis bio vodilja za lijepe odnose sa drugima, bio bi dovoljan. Bez obzira što znaš da neko ne valja, loš je čovjek, ili siromašan ili prljav ili ne vodi računa o sebi: primi ga, primi ga Božiji robe, i razgovaraj sa njim, vjerujte mi: ni jedna sećija na svijetu ne može biti skuplja od ljudskog osjećanja, pa kada se ogriješimo ne postoji ništa materijalno što nas spasiti može. Postupite kao što je Poslanik, a.s., postupio i budite od najboljih.
Džabir ibn Abdullah, r.a., govorio je: ”Nikada nije od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nešto zatraženo a da je to odbio i rekao ‘ne’.”
Zamislite da vam dođe neko na ulici i kaže: “Sviđa mi se vaša jakna”, a vi mu je dadnete. Tako mi Allaha, to je Poslanik, a.s., radio. Kad god bi mu neko nešto tražio on bi skinuo i dao bi mu, jer je znao da je dunjaluk prolazan. Tu vjeru teško ko može dostići, a naročito u današnjem vaktu – krećući prvo od sebe.
Trebalo bi nam još stotine hutbi da opišemo moralne vrijednosti našeg uzora, Muhameda. Ali zato postoje i stotine knjiga, koje moramo čitati i podučavati se. Moral tj. ponašanje može se popraviti, a može se i pokvariti. Mi biramo: ili ćemo uzeti najboljeg čovjeka na dunjaluku za primjer ili ćemo odabrati nekoga ko će nam zagorčati naš sopstveni život. Što mi reče neku noć moj prijatelj: Kada god bi gledao da prođem jeftino, skupo bi me koštalo. Vrijeme je da počnemo se ugledati na najbolje, a najbolji zasigurno je Muhamed, s.a.v.s.
Hatib: Sadmir ef. Mustafić
Osman-pašina džamija Trebinje