Hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka je Božiji mir i spas na posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, njegove drugove ashabe, na naše dobre prethodnike i na sve nas prisutne.
Uzvišeni Allah u Kur’anu časnom kaže:
„Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! Sjetite se Allahove blagodati prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On ujedinio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje ajete, da biste na Pravom putu ustrajali. (Alu Imran, 103)
Draga braćo,
Jedinstvo koje se spominje u citiranom ajetu se prije svega potvrđuje kroz temeljni stub naše vjere, a to je namaz. Namazom u džematu se jača svijest o Bogu i potreba međusobnog uvažavanja i pomaganja, ali, jedinstvo se realizuje i kroz druge zajedničke programe i aktivnosti.
Bez jedinstva, zajedništva, međusobne saradnje i pomaganja teško može biti uspjeha u bilo kakvom poslu. Brojni su hadisi koji govore o potrebi saradnje i međusobnog pomaganja vjernika, a u jednoj takavoj predaji Poslanik a.s. je rekao:
مَثَلُ الْمُؤْمِنِينَ فِي تَوَادِّهِمْ وَتَرَاحُمِهِمْ وَتَعَاطُفِهِمْ مَثَلُ الْجَسَدِ؛ إِذَا اشْتَكَى مِنْهُ عُضْوٌ تَدَاعَى لَهُ سَائِرُ الْجَسَدِ بِالسَّهَرِ وَالْحُمَّى
“Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica.” (Muteffekun alejhi)
Međutim, postavlja se pitanje kakvi su naši međuljudski odnosi i da li mi pomažemo jedni druge. A ako budemo pomagali drugima, vrlo je moguće da će nam Uzvišeni Gospodar olakšati naše tegobe i na dunjaluku i na ahiretu.
Svaki musliman i muslimanka, svaka generacija muslimana, bez obzira na godine, zanimanje, stepen edukacije, poziciju u društvu, trebaju i moraju dati svoj doprinos najvećoj potrebi današnjih muslimana – a to je jedinstvo. Nažalost, primjetno je da mnogi muslimani čekaju da ih neko drugi ujedini, da im neko drugi riješi njihove probleme. Svi smo spremni kritikovati, a kada treba nešto konkretno uraditi, onda i nismo baš toliko aktivni.
Draga braćo,
nama prvo treba jedinstvo u porodici, zatim u džematu, pa u državi, a u konačnici i jedinstvo cijelog Ummeta. Treba nam zajedničko djelovanje, jer snaga pojedinaca se ne može porediti sa snagom zajednice. Jedno pravilo nam kaže da u ljudskoj povijesti ništa ne nastaje bez čovjeka, a ništa dugo ne traje bez institucije, bez dobro uređene organizacije čijem radu pojedinci doprinose. Jedna od takvih institucija koju svi trebamo čuvati je naša Islamska zajednica.
Razilaženje u mišljenju je prirodna stvar, i ljudski je imati svoj stav. Međutim, te razlike u mišljenjima ne mogu i ne smiju narušavati jedinstvo muslimana i opće interese. Ne smije zajednica ispaštati zbog pojedinaca i njihovih ličnih interesa. Važno je istaći da ashabi nisu cijeli život trošili ubjeđujući se ko je upravu, a ko nije, nego su se bavili korisnim stvarima, nisu dragocjeno vrijeme gubili u stalnoj polemici, analizi i kritici postupaka drugih ljudi.
Nažalost, mnogi muslimani danas često vode duge, žestoke i nepotrebne rasprave o globalnim pitanjima ili se bave manje bitnim stvarima. Naravno, nije nam zabranjeno analizirati svjetske probleme, baviti se visokom politikom i imati široke vidike, ali ponekad je potrebno razmisliti i o onome što se nas tiče i pokušati to promijeniti na bolje, baviti se našim greškama.
Primjetno je da se danas muslimani širom svijeta nalaze u veoma nezavidnom položaju, a to se odnosi i na muslimane u Bosni i Hercegovini. Posebno se to odnosi na naše Bošnjake povratnike u Istočnoj Hercegovini, pa i na Bošnjake u Trebinju. Njima treba podrška i pomoć. Nadati se da će današnje prisustvo naših vjerskih i političkih predstavnika u Osman – pašinoj džamiji biti jedna nova nada i poticaj u smjeru jačanja naše pozicije u ovom dijelu naše države i da će biti razlogom jačanja naše zajednice, našeg jedinstva, našeg prisustva.
Ipak, treba imati na umu da koliko god muslimani bili brojni i materijalno spremni u nekoj sredini, njihova pozicija najviše zavisi od pomoći Svemoćnog Stvoritelja, a naročito u ovim vremenima slabosti i razjedinjenosti islamskog ummeta.
Stroga je dužnost svakog muslimana danas da bude u zajednici sa drugim muslimanima i da se kloni onoga što mu je Allah zabranio, kako bismo na taj način zaslužili da nam Uzvišeni Stvoritelj bude na pomoći. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: يد الله مع الجماعة „Allahova ruka je uz zajednicu.“
Već sam ranije spomenuo instituciju Islamske zajednice. Islamska zajednica je jedna od ključnih i najorganizovanijih istitucija našeg naroda koja ima svoju višestoljetnu tradiciju. Trenutno je naša Islamska zajednica u mnogim dijelovima naše zemlje jedino i najsigurnije utočište Bošnjaka muslimana. Islamska zajednica se bori za prava Bošnjaka, okuplja nas, čuva naš vjerski i nacionalni identitet i čuva našu bogatu duhovnu i kulturnu baštinu, i stoljećima je to tako bilo. Uloga Islamske zajednice u svim društvenim procesima je uvijek bila od velikog značaja.
Naša Islamska zajednica je teškom mukom sačuvana kroz historiju, i ona na svojim plećima nosi ogromno breme očuvanja vjere i očuvanja nacije. Upravo zbog toga mi Bošnjaci, u svim krajevima svijeta, trebamo ljubomorno čuvati našu domovinu i instituciju naše Islamske zajednice. Hvala Bogu mnogi su toga već odavno svjesni i tako se ponašaju.
O značaju borbe za očuvanje domovine i institucija govorio je i rahmetli Kasim Dobrača, koji je rekao: “Muslimani vole i treba da vole svoju domovinu i onda, kad je mnogo šta u njoj nesređeno i slabo, kad mnogo šta treba popravljati, liječiti i žaliti, kad su dani i život u njoj ledeni i gorki, kad ih, možda, šiba bič nečije nepravde i nasilja. I u takvim prilikama, oni će dobro razlikovati domovinu i svoj narod i dužnu ljubav prema njima, od svih onih loših pojava i postupaka, koji su nemili, nepravedni i bolni. Samu nepravdu, nasilje, kao i loša djela uopće musliman mrzi i sa odvratnošću na njih gleda žaleći one koji ih čine i radeći, koliko može na njihovom ozdravljenju od takvih bolesti i mahana.”
Dakle, muslimani uvijek brane svoju domovinu i njene institucije i ne odvajaju se od zajednice bez obzira na životne prilike.
Završiću današnju hutbu hadisom u kojem poslanik Muhammed, a.s., kaže: „Ko bude želio najveći stepen u džennetu neka se drži džemata i zajednice, jer zaista je šejtan sa onim koji se odvoji, a od dvojice je šejtan udaljeniji…“ (Tirmizi)
Draga braćo, čuvajmo jedni druge. Molim Uzvišenog Allaha da nas pomogne da se zajednički u svim sferama života organizujemo i tako iz dana u dan snažimo.
Molim Uzvišenog Allaha da nas učvrsti na putu Istine, da nam olakša naše stanje i da nas učini od stanovnika Dženeta. Amin.
Ilham -ef. Puce
Osman-pašina džamija, Trebinje,
17. džumade-l-ula 1437. / 26. februar 2016. godine