Sultan Ahmedova (Careva) džamija

Ova je džamija locirana u gradu, nedaleko od desne obale Trebišnjice. Građena je od tesanog kamena i pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Uz desni zid joj je prigrađena kamena munara oktogonalna oblika visoka oko 12 metara. Kvadratnog je oblika, malehna. Upisana je u gr. ul. broj 310-1, kat. čest. 2053 i zaprema s predvorjem i malim grobljem uz nju 188 m2 površine.

Podigao ju je Osman-paša Resulbegović na ime sultana Ahmeda III (1703—1730), i to je razlog što je nazivaju Careva (Hungarija) džamija. Sagrađena je 1132. (1719) godine, što se vidi iz natpisa (samo godina) koja je uklesana na šerefi munare. Gradili su je dubrovački majstori, o čemu govore dokumenti Historijskog arhiva u Dubrovniku. Predanje kaže da je sagrađena iz nužde, nakon što su uskoci koncem 17. stoljeća zapalili džamiju u Policama i kada je Trebinje ostalo bez ijedne džamije. Još se priča da je sagrađena od kamena koji je donesen sa zgarišta srušene džamije u Policama.

Poznata su nam trojica imama ove džamije. U jednom hudžetu trebinjskog kadije od 1. džumada 1284. (6. IX 1867) godine piše da se ova džamija nalazi na krajini (serhat) i da ona nema nikakva vakufa. Zato je određeno da se njenom imamu Omeru ef. sinu Sulejman Halifinu daje plaća iz državne blagajne, iz prihoda od carine, i to godišnje po 21,5 groša i 50 rijala. Memiš, sin Mehmedov, desetar (onbaša) carske vojske, koji je u to vrijeme služio u Trebinju, poklonio je jedan Mushaf ovoj džamiji i predao ga spomenutom imamu Omer efendiji. Imami ove džamije bili su: hafiz Smail ef. Ćatović i hafiz Zulfikar ef. Sadović.

Odlukom trebinjskog kadije od 17. džumada II 1184. (16. X 1867) godine određeno je da se za mujezina ove džamije postavi Abdulah, sin Mustafa efendije, i da mu se za vršenje ove dužnosti daje plaća iz prihoda od carine, i to godišnje po 21,5 groš i 20 rijala. Ovu dužnost je prije njega vršio Bektaš, sin Ibrahimov. Posljednji mujezin ove džamije bio je Omer-aga Kabil koji je ovu dužnost više godina petkom i bajramima vršio. U ovoj džamiji su se posljednjih godina klanjale džume i bajrami sa ciljem da bi se rasteretila Osman-pašina džamija, u koju su u ove dane dolazili i muslimani iz susjednih sela. Radila je do konca prvog svjetskog rata i konačno zatvorena 1918. godine. 

Vakuf ove džamije imao je 1868. godine u trebinjskoj Čaršiji kod groblja (mezaristan) jedan milać za koji je godišnje uzimao 35 groša mukate. Na ovom zemljištu bio je sagrađen jedan kalajdžijski dućan, koji je 5. zulkadeta 1285. (17.II 1869) godine vakuf prodao Hasanu Hadžoviću za 800 groša. Ova se džamija izdržavala iz prihoda od nekretnina koje je za njene potrebe zavještao Osman-paša Resulbegović. Godine 1889. vakuf ove džamije imao je u svome posjedu dvije njive koje su te godine dale 21 forintu prihoda. Prihodi ovog vakufa od dućana i vinograda iznosili su 1913. godine 737 kruna. Iz ovih prihoda davala se je plaća imamu, mujezinu i opravljala džamija.

U malom groblju pred zidom od mihraba nalazi se jedan grob ograđen kamenim pločama i s dva nišana bez natpisa. Priča se da je u njemu sahranjen neki mujezin koji je učeći ezan pao s munare i na mjestu ostao mrtav. Drugo predanje, opet, kaže da je u ovom grobu sahranjen neki šehit koji se jedini spasio kad je bio pokolj u džamiji u Policama, preplivao Trebišnjicu, i kad je došao do mjesta gdje mu se danas grob nalazi, mrtav je pao, pa je tu i sahranjen. U ovom groblju nalaze se dvije velike i stare lipe, koje su vjerovatno ovdje posađene kad je i džamija sagrađena.

Hadži Ibrahim Kurtović, sin Abdulah-alemdarov, sagradio je 1263. (1847) godine jednu česmu pred Carevom džamijom i u nju doveo vodu iz Trebišnjice. Ploča sa uklesanim natpisom u prozi na arapskom jeziku prenesena je početkom ovog stoljeća i postavljena iznad česme koja se nalazi u dvorištu mektebske zgrade, desetak metara lijevo od ove džamije. Tada je prestala raditi Česma pred Carevom džamijom, a proradila u dvorištu mekteba.

Sultan Ahmedova džamija jedna je od deset porušenih džamija sa područja trebinjske općine u posljednjem ratu. Džamija je obnovljena i svečano otvorena 3. avgusta 2014. godine.

 

 Korišteni izvor: 

Hasandedić Hivzija, Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1990.